Nema potrebe za upozorenjem Bošnjaka i Hrvata, već za upoznavanjem s duhom naše verzije ćirilice – pisma koje svjedoči europskoj opstojnosti i kulturnom naslijeđu naših naroda. Umjesto odbacivanja, trebamo ga prepoznati kao simbol zajedničke povijesti i baštine, čuvajući ga kao dio vlastitog identiteta i kontinuiteta.
