š ā KULTURA SJEÄANJA āš
RoÄen 19. rujna 1947. godine u Lisicama kraj LjubuÅ”kog, Blaž KraljeviÄ bio je znaÄajna figura u borbi za slobodu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
š Život prije rata
KraljeviÄ je, kao osmo dijete u obitelji Mare i Nikole KraljeviÄa, 1966. godine otiÅ”ao na privremeni rad u NjemaÄku, a iste godine je pobjegao u Australiju. U Australiji je postao uspjeÅ”an poduzetnik, posebno u ugostiteljstvu. Bio je oženjen Džemilom, s kojom ima dva sina. Njihova ljubav i podrÅ”ka bili su mu važni tijekom njegovog turbulentnog života.
š«” Prvi meÄu jednakima
Blaž se vratio u Hrvatsku u proljeÄe 1990. godine, pred viÅ”estranaÄke izbore, kako bi se aktivno ukljuÄio u politiku. Postao je Å”ef promocije Hrvatske stranke prava, a 15. prosinca 1991. godine imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, s Äinom pukovnika. Njegova borba za jedinstvo Hrvata i BoÅ”njaka bila je kljuÄna u organizaciji otpora prema MiloÅ”eviÄevoj agresiji.
š Javni Proglas
Nakon Å”to je saznao za dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine izmeÄu Mate Bobana i Radovana KaradžiÄa, Blaž je 9. svibnja 1992. godine izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i BoÅ”njake da ne prihvate tu izdaju. Njegove rijeÄi, "Nema podjele BiH! Ili Äemo svi izginuti, ili Äemo svi biti slobodni!", odjeknule su kao poziv na jedinstvo.
šÆ TragiÄna Smrt
Nažalost,09. kolovoza 1992. godine, Blaž je ubijen u kukaviÄkoj zasjedi dok se vraÄao sa sastanka s vojnim zapovjednicima, vjerujuÄi u snagu jedinstva i suradnje. Uz njega su ubijeni i njegovi suborci: Osman MaksiÄ, Å ahdo DeliÄ, Ivan GraniÄ, Mario MediÄ, Vinko Primorac, Gordan Äuljak, Marko StjepanoviÄ i Rasim Krasniqi. Njihova smrt ostavila je dubok trag u zajednici, a mnogi su ih smatrali herojima koji su se borili za pravdu. Iako su se znali nalogodavci njihove likvidacije, sluÄaj nikada nije doživio konaÄni sudski epilog, unatoÄ brojnim apelima za pravdu.
MeÄu apela koji su upuÄeni javnosti i institucijama su oni Dobroslava Parage, predsjednika HSP-a 1861, koji je najavio kaznenu prijavu protiv odgovornih, kao i zahtjevi Älanova obitelji i prijatelja da se rasvijetli sluÄaj. I pored ovih napora, pravda je ostala neostvarena.