Musa Ćazim Ćatić i njegove domovine ▒

Kada pričamo o moderni, neizostavno je spomenuti najveći um literature bosanskohercegovačke 📚, koji je svoj pjesnički zanat začeo u ranom djetinjstvu, a profilirao ga u Zagrebu u domoljubnim krugovima 🇭🇷. Živio je boemskim životom 🌙, a i kako ne bi, jer su ga svi svojatali, a on je bio najviše svoj. Vlasti su ga pokušavale "ukrotiti" mobilizacijom, prvi put 1899., a drugi kobni put 1914. ⏳ Pored svega što mu se događalo, što je gradilo identitet kakav poznajemo, on je dominirao među velikanima te epohe: Laza Kostić je napisao "Santa Maria della Salute", Tin Ujević "Svakidašnju jadikovku", a Antun Gustav Matoš "Moru" 🌊. A Musa Ćazim Ćatić? On je stvorio "Ester", najljepšu romansu koja možda ni u hrvatskom, ni u srpskom jeziku, ni u najbližem bosanskom jeziku, nema ravnog 💖. Stotinu puta je pročitamo i, neobjašnjivo, tek nam se onda otvara želja da je pročitamo ili poslušamo još par puta 📖. Pojedinci smatraju da je M.Ć. Ćatič nadahnuo velikana Tina Ujevića svojom pjesmom "Teubei-Nesuh", pa je ovaj napisao "Svakidašnju jadikovku" 📝. A poput Goethea koji je imao dvije domovine, Italiju i Njemačku, a za razliku od Matoša koji je imao tri domovine (Hrvatsku i Zagreb, Beograd i Srbiju, Pariz i Francusku), za Musu možemo reći da su mu domovine bile Zagreb i Hrvatska, Beograd i Srbija, Mađarska i Budimpešta, Stambol i Turska, ali je uvijek čeznuo za Bosnom, za svojim Odžakom i Tešnjom, Sarajevom, Mostarom, sve do svoj posljednje ovozemaljske stanice.